Iskorak znači pomaknuti se iz razmišljanja u djelovanje.
S vremenom sam shvatila da je najvažniji odnos koji imam — onaj s vlastitim tijelom.
I da se taj odnos ne podrazumijeva.
On se gradi. I održava.
Posebno onda kada stvari ne idu.
U trenucima kada imam osjećaj da tonem u neko beznađe, kada se zapetljam u analize i pokušaje da "to nekako riješim", upravo se taj odnos prvi naruši.
Tijelo postane zadnje mjesto na koje se vraćam, iako je zapravo jedino koje me može izvući iz tog stanja.
Zato sam s vremenom počela razmišljati o odnosu s tijelom kao o nečemu vrlo konkretnom.
Ne kao o ideji, niti kao o idealu, nego kao o prostoru koji treba održavati.
To je kontinuirani rad — nije nešto što jednom postigneš i gotovo.
Stalno ga iznova treba njegovati.
Kao kad pospremiš stan.
Nije zauvijek gotovo. Postoji ritam održavanja.
Za taj ritam održavanja svog „unutarnjeg stana" imam pakt sama sa sobom.
On ide ovako:
Kažem si: danas neću ništa raditi.
Za mene, koja jogu živim kao životni poziv, to je kao da kažem danas ne idem na posao.
I u trenutku kada je izgovorim osjetim opuštenost u trbuhu i cijelom tijelu.
(zato što je ponekad stvarno i provedem).
Onda ta opuštenost sama kaže: hajde, napravit ću jedan pozdrav suncu.
I dalje ne remetim opuštenost.
Tijelo zna što to znači.
Um zna da su to dvije minute — i ne paničari.
Iz toga nastanu tri pozdrava suncu, jer tijelo prepoznaje putanju i s lakoćom ju slijedi.
A ponekad je to sve.
Legnem na pod i podignem noge uza zid.
Taj pakt koji sam sklopila sama sa sobom izgrađen je na vodstvu tijela — na memoriji tijela.
I u mojoj percepciji to je velika stvar.
Stvar povjerenja u sebe.
Tih nekoliko minuta nije samo fizičko vježbanje.
To je vrijeme koje dajem sebi.
To je iskorak s praga razmišljanja i analiziranja i ulazak u akciju koja, koliko god se činila mala po intenzitetu ili vremenu, ipak mijenja percepciju: iz "težine" i „ne mogu" u pouzdanje da ipak mogu.
Da bi pakt funkcionirao, moram imati jasne korake:
što točno radim
koliko mi vremena treba
zašto to radim
U tijelu nastaje memorija koja odgovara na pitanje zašto.
Odgovor nije mentalan — više je tjelesan osjećaj.
Kada su koraci ugravirani u tijelo i kada ih moja fiziologija pamti, vraćanje paktu postaje jednostavno.
Ne traži snagu volje.
Ne traži motivaciju izvana.
Memorija tijela je ta koja održava pakt.
Samo moram očistiti puteljak do akcije i zato je prvi korak najjednostavniji moguć:
Odrolam mat
Stanem na mat
Podignem ruke iznad glave s udahom
Spustim se u pretklon s izdahom
… i ponavljam jednom ili više puta.
Kad stanem na joga mat, tijelo preuzima.
Argumenti protiv padaju.
Memorija tijela jača je i dublja od mentalne.
U trenucima kada ništa drugo ne ide i kada se osjećam nemoćno, ovo je moj akt moći i samopoštovanja.
Tu ja odlučujem.
Tu ja djelujem.
I osjećaj „ja to ne mogu" pretvara se u „mogu" ili "još nisam uspjela to napraviti".
Moje tijelo se osjeća uspješno, jer sam iskoračila s praga i napravila mikro-akciju.
Mentalna buka, ma koliko glasna bila, to ne može umanjiti.
Ono što osjećam u tijelu jače je od buke i mentalnih rafala u glavi.
A često se ta buka utiša — i zamijeni ju preglednost i prostor tišine.
Vježba: Iskorak s praga (3–5 minuta, bez pripreme, bez cilja)
Ova vježba nije tu da "odradiš praksu".
Ona je tu da pređeš prag — iz razmišljanja u djelovanje.
1. Odrolaj mat
Ne pitaj se imaš li vremena.
Ovo je prvi i jedini zadatak.
2. Stani na mat
Stopala su na podu.
Ruke uz tijelo.
Ne popravljaj ništa.
3. Udah — podigni ruke iznad glave
Ne produžuj dah.
Samo ga pusti da se dogodi.
4. Izdah — savij koljena i spusti se u pretklon
Glava neka bude opuštena.
5. Ostani tu jedan ili dva daha
Bez plana što slijedi.
Bez odlučivanja.
6. Udah — podigni se u stojeći položaj
Ako tijelo želi — ponovi još jednom
Ako ne želi — legni na leđa i podigni noge uza zid.
To je sve.
Meni ova vježba funkcionira zato što:
traje kratko
ima jasan početak
ne traži odluku nakon prvog koraka
Memorija tijela pamti putanju.
I sljedeći put će joj se biti lakše vratiti.
Ovo nije vježba za promjenu.
Ovo je vježba za povjerenje u sebe.
Iskorak s praga je dovoljan.