Kako tijelo uči promjenu prije uma
Naše svakodnevne aktivnosti pune su izazova – fizičkih, mentalnih i emocionalnih. Iako nas um može uvjeriti da smo spremni nositi se s njima, tijelo često ima posljednju riječ. Gotovo svatko se barem jednom našao u situaciji gdje je „znao" što treba promijeniti, ali navika je bila jača od volje.
Zašto je tako?
Zato što većina naših ponašanja nije u domeni svjesne kontrole. Ona su utisnuta duboko u tijelo, u autonomni živčani sustav. A, on radi automatski, iz sekunde u sekundu, bez obzira na naše mentalne odluke.
Dobra vijest je: upravo preko tog sustava možemo najlakše i najdublje napraviti promjenu.
Duboki sustav: gdje navike žive
Kad govorimo o onome što je "duboko u sustavu", mislimo na psiho-fiziološke procese kojima upravlja autonomni živčani sustav (AŽS). On je velika komunikacijska mreža koja:
povezuje sve stanice našeg tijela
regulira vitalne funkcije - disanje, otkucaje srca, probavni sustav
upravlja našim odgovorima na okolinu
utječe na percepciju, misli, osjećaje i ponašanje
Drugim riječima: on određuje kako doživljavamo svijet i kako svijet doživljava nas.
Zato promjena navika nije (samo) stvar volje, već je i stvar fiziologije.
Prvi korak: Pogledaj čemu se izlažeš
Dugotrajna izloženost mentalnom ili fizičkom stresu, čak i niskog intenziteta, polako mijenja biologiju tijela. Ako smo svakodnevno u okruženju koje nas iscrpljuje, AŽS ostaje u stanju pripravnosti i tako oblikuje naš "normalan" način funkcioniranja.
To stanje postane navika.
I zato često ni ne primjećujemo da smo:
napeti,
iscrpljeni,
razdražljivi,
bez jasnog osjećaja kontrole.
To je prvi signal da je živčani sustav izvan ravnoteže.
Drugi korak: Detektiraj stanje svojeg živčanog sustava
Najjednostavnije: osjećaš li da možeš podnijeti mnogo ili te i male stvari izbace iz takta?
Ali još važnije od toga je: koliko brzo se vraćaš u ravnotežu nakon što je izgubiš?
Otpornost je vrlo individualna. Ono što je za nekoga stres, drugome je poticaj. Ta razlika leži upravo u AŽS-u.
On oblikuje:
kako opažamo svijet koji nas okružuje
u kojoj mjeri osjećamo svoj utjecaj i doprinos u svijetu
koliko nas dotiče povratni utjecaj okoline
Kada smo iscrpljeni, osjećamo se nemoćno i bez pravog mjesta u svijetu. Kada smo regulirani, sve se čini smislenije i lakše.
Treći korak: Zakorači u svoju fiziologiju
Regulacija nije nešto apstraktno. To je vrlo konkretan pristup tijelu kroz:
promjenu ritma disanja
vježbanje s fokusom na dah
To je ulaz u dublje sustave gdje nastaju navike i gdje ih možemo mijenjati.
Četvrti korak: Upoznaj svoju „unutarnju klackalicu"
Autonomni živčani sustav funkcionira kao klackalica između:
Simpatičkog sustava (aktivacija, fokus, borba ili bijeg)
Parasimpatičkog sustava (odmor, oporavak, probava, sigurnost)
Niti jedno stanje nije bolje od drugog – oba su potrebna. Ali problem nastaje kad se „zaglavimo" samo u jednom.
Primjer:
panika → simpatički sustav je na maksimumu
pospanost / duboki san → parasimpatički sustav dominira
Razlika u percepciji, osjećajima i ponašanju između ta dva stanja je velika. Otuda dolaze i izrazi poput: „tankih sam živaca", „sve mi ide na živce".
Kad naučimo primijetiti na kojoj strani klackalice smo, otvaramo prostor za promjenu.
U tome nam mogu pomoći prakse iz jogijske tradicije – osobito one koje uključuju regulaciju disanja.
Peti korak: Napravi svjesnu intervenciju u svoje disanje
Ovo je najbrži i najdostupniji način da utječemo na AŽS, jer disanje ima direktnu vezu s njegovim centrima.
Vježba: produženi izdisaj
Sjedni uspravno.
Probaj disati samo na nos.
Udisaj: 4 sekunde
Izdisaj: 6 sekundi
Diši tako 5–10 minuta (postavi tajmer).
Time smanjuješ broj udisaja sa uobičajenih 15 do 18 na 5 do 6 udisaja u minuti.
To aktivira parasimpatikus – dio klackalice odgovoran za:
sporije disanje
sporije otkucaje srca
opuštene mišiće
osjećaj sigurnosti i stabilnosti
Ako ovu praksu uvedeš u svakodnevicu, tvoje tijelo će se naviknuti prepoznati to stanje i lakše će mu se vraćati u trenucima kada ti je najpotrebnije.
To je onaj "aha" trenutak: disanjem dobivaš direktan pristup svom autonomnom živčanom sustavu i mogućnost da u fiziologiji napraviš utisak koji olakšava promjenu kojoj težiš.
Za dublju, dužu praksu regeneracije živčanog sustava kroz disanje i tijelo, pogledaj tekst o joga nidri.
Joga je regulacija živčanog sustava
Kad sljedeći put netko kaže da je joga rad sa živčanim sustavom, znat ćeš iz iskustva što to znači.
Sve jogijske tehnike – disanje, izvođenje joga položaja u koordinaciji s dahom, fokus – vode prema istom cilju: povratak u stanje unutarnje ravnoteže i stabilnost živčanog sustava.
A promjena navike, mentalnih obrazaca i životnih izbora – počinje upravo tu.